Razgovor sa sâmim sobom zvuči poznato?

Počnimo ispočetka.

Na poslu ste se iznervirali; od strane svojih roditelja nasekirali; pali ste na ispitu; posvađali se sa bračnim partnerom...

Stižete u svoj dom, odlazite u sobu i tada 'magija' počinje.

'Ne mogu vjerovati. Kako sam samo dopustio/la da mi tako nešto kaže? Ma sa kojim pravom mi se smije tako obraćati? Baš sam glup/a! Trebao/la sam drugačije odgovoriti. Otkud mu/joj samo pravo? Ma da...to je moja krivica. Da sam drugačiji/a, sve bi bilo neosporno sasvim suprotno. Kako su ljudi bezobzirni. I ja bih takav/va trebao/la biti! Nimalo se ne uklapam u ovo društvo...'

Pogađate?

Ovakav način obraćanja sâmom sebi može ići u nedogled.

Razgovor sa sâmim sobom nekako uvijek protiče u negativnom smislu. Uglavnom krivimo sebe za ono što smo, ono što nismo i ono kako smo trebali uraditi.

Korijen je, kao u većini stvari, u roditeljskom odgoju.

Prije nego počnete kriviti svoje roditelje i za razgovor sa sâmim sobom, trebate biti svjesni sljedećeg.

Roditelji nam nikada ne žele zlo.

Samo ponekad, iz najbolje namjere, uče nas nečemu što nam ne pomaže da imamo kvalitetan i ispunjen život.

Ako ste i sâmi roditelj složit ćete se sa mnom. Ako niste, promatrajte sve ovo iz perspektive u kojoj ste trenutno.

Umorni ste. Neshvaćeni. Iscrpljeni. Trebate nekoga s kim biste podijelili svoju tugu, a interesantno je da baš tada nema prikladne osobe u blizini.

Isplakali biste se, a nemate kome; ili imate ali ne baš uvijek kada je Vama potrebno.

Sad zamislite svoje roditelje.

Sve su ovo prethodno napisano proživljavali a dodatno vodili brigu o Vama i Vašoj sestri/bratu.

Nismo uvijek taktični, zar ne?

Tako nisu ni Vaši roditelji.

Uradili ste nešto što im u tim trenucima nije po volji i dobili ste odgovor: 'Da li si morao/la baš to sada uraditi? Nimalo ne razmišljaš!'... odgovor koji, ako se ponavlja, dovodi do...

'Moji roditelji me ne razumiju. Bolje mi je da ušutim. Ma, čini mi se da nikada ništa ne znam uraditi kako treba. Kad me oni ne razumiju kako mogu očekivati od drugih razumijevanje i prihvatanje...'

Ishod navedenog je negativan razgovor sa sâmim sobom u odraslom dobu.

Kako da razgovor sa sâmim sobom postane lijek i terapija

Prvo i osnovno: Ostavite po strani sve ono što ste mislili da znate o sebi.

Sve negativne stvari odbacite od sebe.

Počnite od 'praznog lista papira'.

Zamislite da ste potpuno čist, bijel papir koji žudi samo za retcima pozitivnih i lijepih stvari.

Stanite pred ogledalo.

Gledajući sebe u ogledalu smanjujete mogućnost mislima da lutaju i opterećavaju Vas.

Udahnite i izdahnite nekoliko puta obraćajući pažnju samo na disanje.

Naglasite svoje pozitivne osobine.

Da, jako je bitno naglasiti ih!

Počnite sa fizičkim izgledom.

Šta Vam se sviđa kod Vas? Vaše oči, lice, figura?

Izgovorite te riječi naglas i preuveličajte ih, za početak.

Kada se dobro 'nahvalite', pređite na one osobine koje su pozitivne a mislite da ih imate. Nije bitno da li su one cijenjene od strane drugih.

Vi stvarate i pišete na svom bijelom, čistom papiru, sve što želite!

Ostanite pri ovoj vježbi dovoljno dugo da nanovo prihvatite sebe i shvatite da ste vrijedni. Podignite svoje samopouzdanje koliko god više je potrebno.

Zamislite posljednji događaj koji Vas je uznemirio, zbog kojeg ste vodili negativan razgovor sa sâmim sobom.

Pronađite mjesto gdje Vas niko i ništa neće uznemiravati.

Sjetite se svih pojedinosti tog događaja i izdvojite emociju koja je najprisutnija.

Da li ste ljuti, tužni?

Ostanite u kontaktu sa tom emocijom i artikulirajte razloge zbog čega se ona javila.

'Ljuta sam zbog... Čini me tužnom što...'

Pronađite što više razloga da biste otkrili šta je to tačno što Vas je dotaklo.

Zamislite osobu koja Vas je povrijedila, razljutila ili učinila tužnom.

Zamislite je kao da je tu, pored Vas.

Šta biste joj rekli?

Recite joj.

Recite joj na način da shvati što je učinila, razgovarajte s njom, recite gdje je pogriješila, recite da Vas je naljutila ili povrijedila.

Na ovaj način izbacujete iz sebe ono što ste prešutjeli a nije trebalo biti prešućeno.

Okrenite se sebi, obavite razgovor sa sobom.

Dok sada razgovarate sa sobom, imajte na umu samo pozitivnu sliku što ste je sâmi stvorili o sebi.

Neka Vaš razgovor sad teče u pravcu suprotnom od dosadašnjeg.

'Ok.Povrijedio me je. Rekao mi je stvari koje ja ne bih nikada nikome rekao/la. Uradio mi je nešto što me boli, smeta i ljuti me. Ovaj put sam prešutio/jela. Sljedeći put neću. Sada imam izbor. Reći ću mu uživo što mi je zasmetalo. Poslušati ću ono što će mi on kao odgovor reći.

Nisam kriv/a. Nisam glup/a.

Ja vrijedim. Imam jako puno pozitivnih osobina.

Ravnopravan/na sam sa drugim ljudima.

Zauzimam stav zdrave odrasle osobe, koja razgovorom sa drugima rješava probleme, a ne krivi sebe.'

Vremenom, vježbanjem ovakvog načina razgovora sa sâmim sobom sprječavate negativan stav o sebi i uspostavljate zdraviji odnos sa drugim ljudima i kvalitetniji život uopće.

Radite na sebi i sâm svijet oko Vas će se promijeniti!

Olja Ljiljak-Kapidžić, dipl.psiholog i gestalt psihoterapeut